dijafonija (grč. διαϕωνία: neslaganje u glasu, disharmonija).
(1) U starogrčkoj teoriji glazbe naziv za disonancu kao suprotnost pojmu konsonance, tj. suglasja. Ta je dihotomija sačuvana i u glazbenoj teoriji srednjega vijeka (u Marchetta iz Padove, Johannesa Tinctorisa).
(2) U glazbenoj praksi XI. i XII. st. ponekad naziv višeglasne skladbe (npr. organum i diskant).
(3) Diaphonia basilica srednjovjekovni je naziv za pedalni, dugo izdržani ton orguljama.
