Cezar, Gaj Julije

ilustracija
CEZAR, Gaj Julije
ilustracija1ilustracija2

Cezar, Gaj Julije (latinski Caius Iulius Caesar [g:a'i·us ju:'li·us kại'sar]), rimski vojskovođa i državnik (Rim, 13. VII. 100. pr. Kr.Rim, 15. III. 44. pr. Kr.). Kao patricij, nećak konzula Marija, dobio solidnu naobrazbu. Imao je uspješnu političku i vojnu karijeru; 85. pr. Kr. bio je flamen Dialis (Jupiterov svećenik), za Suline diktature udaljen je iz politike te se posvetio vojničkom pozivu. Kao vojnik otišao je u Malu Aziju, gdje se istaknuo u operacijama oko Mitilene, potom u sukobu s gusarima u Egejskome moru (75. pr. Kr.) i u Trećem ratu protiv Mitridata. Za pontifeksa je bio izabran 75. pr. Kr., a zatim za vojnoga tribuna. Godine 68. pr. Kr. postao je kvestor u Španjolskoj, 65. pr. Kr. kurulski edil, 63. pr. Kr. pontifex maximus, 62. pr. Kr. pretor u Rimu i propretor u Španjolskoj, gdje je pacificirao buntovna plemena i preuredio financije; 60. pr. Kr. vratio se u Rim i s Pompejom i Krasom sklopio Prvi trijumvirat. Godine 59. pr. Kr., kao konzul, proveo je agrarni zakon. Od 58. do 51. pr. Kr. pokorio je galska plemena i postao namjesnik Galije; 55. pr. Kr. i 54. pr. Kr. poduzeo je dva pohoda protiv Germana; u dva maha (55. pr. Kr. i 53. pr. Kr.) uzalud je pokušao invaziju Britanije. Krasova smrt (53. pr. Kr.) prekinula je trijumvirski ugovor; Cezar se oštro sukobio sa Senatom i s Pompejom i krenuo s vojskom na Rim, iz kojega su pobjegli Pompej i ostali Cezarovi politički protivnici. Pripisuje mu se da je prilikom ulaska u Italiju izrekao Alea iacta est (Kocka je bačena). Osiguravši zaleđe u Italiji, Africi i Španjolskoj, Cezar je krenuo u potjeru za Pompejom i pobijedio ga (48. pr. Kr.) kraj Farsala u Tesaliji. Nastavio je potjeru prema Egiptu (Pompej je ubijen kraj Peluzija), gdje je Cezar svladao egipatsku vojsku i svojoj saveznici Kleopatri prepustio (47. pr. Kr.) upravu. Zatim je sredio prilike u Judeji i Siriji i munjevito pobijedio pontskoga kralja Farnaka (47. pr. Kr.) kraj Zele. Odatle potječe njegova čuvena poruka Senatu: Veni, vidi, vici (Dođoh, vidjeh, pobijedih). Vrativši se u Rim, postao je vojni diktator i porazio protivnike u Africi (46. pr. Kr.) i Španjolskoj (45. pr. Kr.), a kao namjesnik Ilirika stišao je (46. pr. Kr.) ilirski ustanak. Tako je zapravo postao apsolutni monarh; proglasio je opću amnestiju, provodio državne reforme, sređivao sudstvo, povećavao broj senatora, spremao mjere za osiguranje granica. Na vrhuncu njegove moći ubili su ga urotnici iz patricijskih redova na čelu s Brutom, Kasijem i Trebonijem.

Cezar je bio velik strateg i dobar taktičar. U svojim pohodima primjenjivao je brze pokrete četa, stalne ofenzive, nepoštedne borbe i represalije. Istaknuo se i kao pisac: jedan je od glavnih predstavnika rimske proze. Jednostavno i koncizno opisao je svoje ratovanje u Galiji u memoarima Komentari o galskom ratu (Commentarii de bello Gallico, u 7 knjiga kojima je Aulo Hircije dodao osmu), a građanski rat protiv Pompeja u djelu Komentari o građanskom ratu (Commentarii de bello civili, u 3 knjige). Težio je za prividnom objektivnošću (o sebi govori u 3. licu). Djela su, iako pisana s apologetskom i političkom nakanom, izvor povijesnih, vojnih i drugih zanimljivosti, a zbog čistoće jezika i elegancije stila pripadaju uzorima klasičnoga latiniteta. Bavio se i filološkim radom; njegovo djelo O analogiji (De analogia) sačuvano je u ulomcima.

Cezar je na temelju sunčane godine uveo nov kalendar, koji se po njegovu imenu naziva julijanski. Njime se i danas služi Pravoslavna crkva. Od njegova nadimka nastali su kasniji vladarski naslovi: u Rimljana caesar, u Talijana cesare, u Nijemaca Kaiser, u nas cesar i car. Njegov život opisali su u antičko doba Svetonije i Plutarh, a kasnije je postao temom mnogih umjetničkih ostvarenja.

Cezar, Gaj Julije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 23.10.2018. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11368>.