Catania [kata:'nia], grad, luka i administrativno središte istoimene pokrajine na istočnoj obali Sicilije (Jonsko more), Italija; 293 458 st. (2011). Leži u podnožju vulkana Etne. Teško oštećena erupcijom Etne (123. pr. Kr. i 1669) i potresom (1693), Catania je tijekom XVIII. st. obnovljena i izgrađena pretežno u baroknom stilu. Od starih su građevina sačuvano je grčko kazalište, dijelovi rimskoga amfiteatra, katedrala iz XI–XII. st. (obnovio ju je u XVIII. st. graditelj G. B. Vaccarini), dvorac Ursino (XIII. st.; arheološki muzej), barokna palača Biscari, fontana iz XVIII. st.; crkve: Santa Maria del Gesù (XV. st.), San Nicolo (XVII–XVIII. st.), najveća na otoku. Sveučilište (osnovano 1434), likovna akademija; geološki, vulkanološki i mineraloški muzej; zvjezdarnica; rodna kuća V. Bellinija (muzej). Elektrotehnička i elektronička, kemijska (sumpor; 50% talijanske proizvodnje), farmaceutska, prehrambena i tekstilna industrija. Izvoz sumpora, pluta, agruma, badema, vina i dr. Turističko središte s međunarodnom zračnom lukom. – Grci su je osnovali oko 729. pr. Kr., a Rimljani osvojili 263. pr. Kr. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva gradom su vladali Vandali, Ostrogoti i Bizantinci. God. 827. zauzeli su ga Arapi, a u XI. st. Normani. Poslije je pod vlašću Aragona, Burbonaca i od 1861. Italije.
