Cabanis [kabani's], Pierre, francuski književnik i filozof (Cosnac, 5. VI. 1757 – Rueil, 5. V. 1808). U Parizu se družio s Diderotom, d’Alembertom, Condillacom, Jeffersonom, Franklinom. Od 1794. profesor higijene, potom medicine u Parizu. Bio je liječnik i prijatelj Mirabeaua i Condorceta, kojemu je pribavio otrov da se usmrti prije nego što će ga smaknuti na giljotini; skupio i uredio njegova djela. Za Direktorija bio je član Vijeća petstotine. Sudjelovao u Bonaparteovu državnom udaru 18. brumairea 1799., jedan od pedesetorice Napoleonovih ustavotvoritelja i zatim senator Carstva. Sljedbenik La Mettriea, Condillaca i Helvetiusa, Cabanis nastoji spojiti Lockeov senzualizam s francuskim kartezijanskim tradicijama. S apsolutnoga biološko-fiziološkoga gledišta on je, zastupajući vulgarni (mehanički) materijalizam, slično pristupio i društvenim fenomenima, smatrajući da su »moralne znanosti« samo »grana prirodne povijesti čovjeka«. Pri kraju života znatno je odstupio od svojih gledišta i približio se vitalizmu, protiv kojega se prije borio. Bogate mašte i superiorna duha, utjecao je na francusku misao početkom XIX. st., osobito na Stendhala, Saint-Simona i A. Comtea. Glavno djelo: O odnosima fizičkoga i ćudorednoga kod čovjeka (Rapports du physique et du moral de l’homme, 1802).
