Buenos Aires [bue'nos ại'res], glavni i najveći grad Argentine, jedna od vodećih luka Južne Amerike; 2 890 151 st. (2010), s predgrađima (Veliki ili Gran Buenos Aires) 13 588 171 st. (brojem stanovnika drugo metropolitansko područje u Južnoj Americi). Leži na desnoj obali La Plate, pri utoku rijeke Riachuelo (Chuelo), oko 240 km od obale Atlantskog oceana. Ekonomsko (banke, burza, trgovina poljoprivrednim proizvodima, industrija, turizam) središte s jakim lučkim robnim prometom (oko 12 milijuna tona godišnje) i vrlo živim zračnim prometom (međunarodna zračna luka Ezeiza), ishodište mnogih željezničkih pruga. Buenos Aires daje približno polovicu ukupne argentinske industrijske proizvodnje (velike klaonice, hladnjače za meso, tvornice mesnih konzervi, mlinovi, tvornice ulja, tekstila, odjeće, duhana, papira, kože, vune, strojeva, elektrotehničkih uređaja, automobila, kemijska industrija; rafinerije nafte, metalurgija, informatička industrija). Glavno argentinsko kulturno središte; više sveučilišta (najstarije je i najveće Universidad de Buenos Aires, osnovano 1821; tehnološko sveučilište osnovano 1953. i dr.), visoke škole, mnogi znanstveni instituti, Nacionalna knjižnica, muzeji (pomorski, povijesni, prirodoslovni, muzej lijepih umjetnosti), galerije, kazališta. Jaka izdavačka djelatnost. Buenos Aires se ubraja među najljepše gradove južne polutke, s geometrijski zacrtanim planom ulica i trgova i prostranim zelenim površinama; od građevina iz kolonijalnog razdoblja ističu se katedrala (1752–1823), gradska vijećnica (Cabildo, 1725–51; danas muzej) i crkve, a iz XIX. i početka XX. st. mnoge palače i kazalište Colón. – Prvo naselje na mjestu današnjega grada osnovao je Pedro Mendoza 1536; misli se da ga je nazvao Puerto de Nuestra Señora Santa María del Buen Aire. Zbog napadaja Indijanaca naseljenici su se 1541. preselili u Asunción; 1580. španjolski su naseljenici obnovili Buenos Aires i on je 1664. imao oko 4000 stanovnika. Do 1776. u sastavu španjolskog potkraljevstva Perua. Razvoj grada započinje tek pošto je postao prijestolnicom novoosnovanoga potkraljevstva Rio de la Plata (1776). Proglašenjem slobodne luke (1778) Buenos Aires uspostavlja trgovačke odnose i s drugim državama (osim Španjolske), pa ubrzo doživljava nagli gospodarski uspon. Za Napoleonovih ratova grad su 1806. kratko držali Britanci. U svibnju 1810. građani su odbili Josepha Bonapartea priznati svojim kraljem i u gradu su uspostavili lokalnu vladu. To je bio i početak nacionalne borbe Argentinaca za slobodu; 1816 (na kongresu u Tucumánu proglašena je neovisnost Ujedinjenih provincija Argentine, a Buenos Aires postaje glavnim gradom). Godine 1853–60., zbog suprotnosti s federalistima, Buenos Aires, koji zastupa načelo centralizirane republike, nakratko prestaje biti prijestolnicom. Godine 1857–1930. započeo je prvi veliki priljev europskih emigranata u Buenos Aires. U gradu i široj okolici živi znatan broj hrvatskih iseljenika.
